Zbunjeni, Pilula (Denyken Music / Dallas Records, 2009.)

Zbunjeni? Tko su Zbunjeni, možda ćete se upitati zbunjeno. Sad ću vam otkriti tko su: riječ je o rock bendu koji dolazi iz, nećete vjerovati, Makarske, sviraju žestoki i melodični rock s punk korijenima, producirao ih je Denyken i imaju prvi veliki domaći rock album 2009. godine.

Već iz ovog uvoda možete iščitati da je riječ o zanimljivom bendu. Vujo (vokal), Ivo (gitara i klavijature), Turke (gitara), Srđan (bas) i Matko (bubnjevi) dolaze iz Makarske, grada koji se ne može podičiti nekom rock tradicijom, postoje od 1999. godine kada se raspao punk bend Ventilatori. 2001. Zbunjeni objaviljuju istoimeni debi album za koji nije čuo nitko izvan kruga njihovih prijatelja i rodbine, no umjesto da ih to odvrati od bavljenja rock'n'rollom i da se posvete turizmu ili nečem drugom korisnom (i od čega se zapravo može živjeti), ekipa se uzjogunila, pokazujući taj nadaleko čuveni dalmatinski dišpet. Uslijedili su koncerti po Hrvatskoj i Sloveniji, a 2007. su potpisali ugovor s Dallas Records/Denyken Music etiketom, ušli u studio «Present» ruku pod ruku s gos'n Denisom Mujadžićem Denykenom te tamo u razdoblju od srpnja 2007. do siječnja 2008. snimili ovaj komad plastike koji držim u ruci. Toliko o biografiji benda, ajmo sad vidjeti čega tu sve ima.

Prvo što kritičara zbuni kad uzme CD u ruke je loš ovitak. Mislim, šta, back to the 80's, zlatno doba fanzina, underground spika, o čemu je riječ? Kopirka u firmi nečije stare je loša? Imam nekoliko izbljedjelih fanzina od prije 20 i kusur godina koji bolje izgledaju. Fotke na ovitku također su tiha jeza, kao crno bijele, umjetničke, jebote imam utisak da gledam ovitak nekog britanskog post-punk benda s početka 80-ih. Dečki, razumijem da vam je Denyken možda isisao sve pare u studiju, ali mogli ste se malo više potruditi... Ja da odem u CD shop i vidim ovakav omot nekog nepoznatog benda, ne da ga ne bih ni pogledao, bojao bih ga se uzeti u ruke. S druge strane, stavili su tekstove pjesama, što je OK. Pobojao sam se da ću se opet mučiti s lokalnim dalmatinskim slengom, međutim Vujo pjeva na čistom književnom hrvatskom jeziku (osim na par pjesama na kraju albuma) da bi ga i Krleža poljubio u čelo...

Bolje vijesti čekaju vas kad stavite CD u plejer i kad krene naslovna stvar, ujedno i prvi singl i video spot. E, ovo ja zovem otvarač! Čvrsto, nabrijano, s oštrim gitarama i himničnim refrenom, ovo je mainstream punk rock koji zvuči poput žešćih Pipsa iz faze «Fred Astaira». Uz sjajan programatski tekst koji na neki način predstavlja uvodnu riječ o samom bendu («Ovo je pilula i drago nam je što ste uz nas / Nemamo gostiju ni prijatelja ni sponzora»), «Pilula» također predstavlja i glavne tematske preokupacije Zbunjenih: ljudi oko njih, luzeri s dna društva, kronični kladioničari  («Ovo je pilula za radne ljude, rad ubija / Za drage prijatelje nadničare kao i ja / Ljudi koji traže pravde, psuju zastupnike, vlade / Koji čekaju rezultat švedskog ragbija»). To je angažman radničke klase, nižeg srednjeg staleža iz kojega je potekao i punk pokret 70-ih na kojega se Zbunjeni itekako oslanjaju. 

Još jedna odlika Zbunjenih je generacijski iskaz ekipe rođene u 70-ima i 80-ima, što najbolje dolazi do izražaja u «Izgubljenoj generaciji», gdje nakon pitanja iz referena «Gdje je moja generacija» dolazi oporo i teško suočavanje s istinom («Jutro, novac zove / Ljude da se bore / Kao da je '39»). «Laku noć herojima» je još jedan hit na prvu loptu, ironičan pozdrav nekim bivšim (i današnjim?) vlastodršcima («Laku noć herojima, umoran sam od svih vaših pobjeda») iz perspektive običnog, malog čovjeka iznad raspjevanih gitara i čvrste ritam sekcije. Još jedna stvar s himničnim refrenom koja je stvorena za deranje grla na koncertima. Inače, riječ je o jednoj od dvije pjesme koje su se našle i na prvom albumu Zbunjenih; druga je «Rođen u gradu», još jedna stvar sa snažnim tekstom pisanom iz vizure gubitnika s ulice («Ja sam rođen u gradu koji nije dao nadu»). Jedini su problem kod ove pjesme nedovoljno izražene gitare: naime, ovo bi trebao biti hard core/punk crossover a la Sick Of It All, ali gitare su premekane i pjesma ispada neuvjerljiva.

Još jedan siguran zgoditak je Clashoidna «Stani» sa snažnom ritam sekcijom i još jednim od opako zaraznih refrena koji će se pjevati u svakom haustoru («I kad te lome, gone da te slome / Stani i ostani mlad») i još jedan generacijski iskaz kroz poziv na cugu bivšem friendu koji je društvo podredio uspjehu i intenzivnim fitness treninzima. Siguran hit i logičan izbor za sljedeći singl. Valjda Zbunjeni nisu toliko zbunjeni da to ne vide...

«O je» je pjesma izrazito glupog naslova, no njezin je najveći problem to što Vujo na njoj zvuči kao klon Seje Sexona iz Zabranjenog pušenja (još jednog velikog utjecaja na Zbunjene). Meni se unatoč svemu sviđa; predstavlja lagano smirenje u odnosu na prvi dio albuma, ali i u odnosu na sljedeću, 1:47 min. kratku garažnu razvaljotku «Minuta» koja zvuči poput pulskih Messerschmitta na nekom opakom speedu i s haiku tekstom kojega kao da je pisao ni manje ni više nego Cane iz Brejkersa. Žestoko, brutalno i – pokazuje da Zbunjenima leži i ovakav stil.

«Hladni prsti» je jedina obrada na albumu, u originalu ju izvodi Azra koja je također jako utjecala na Zbunjene, posebice po pitanju tekstova (koje radi gotovo isključivo gitarist Ivo). Vujo se i ovdje trudi zvučati što vjernije izvorniku i rezultat je vrlo dobra stvar koja međutim ništa nije dodala izvorniku (ali, hvala penisu, nije mnogo ni oduzela). Ovo je čak i prikladna obrada jer Zbunjeni bi sigurno htjeli biti nešto poput Azre za 21. stoljeće, no nisam siguran da će im to poći za rukom.

A neće im poći za rukom zbog pjesmičuljka kakav je «Malena» koji zvuči poput punk rock obrade Đavola, uključujući i hand clapping u breaku, no stvar ipak izvlači sjajna Ivina usna harmonika na kraju. Ništa međutim ne izvlači posljednje dvije pjesme, «Večeras» i «Ko ti je kriv», iz kaljuže prosječnosti, pri čemu ova potonja zvuči kao loša kopija RATM.

E sad, što se produkcije tiče, Denyken je posao po običaju odradio besprijekorno, iako mislim da je na nekim pjesmama, posebno onima u hc aranžmanu, prevladao kompromiserski pristup i te pjesme ni izbliza nemaju onu oštricu koju bi mogle i trebale imati, no uživo će to vjerojatno sjesti na svoje mjesto. Koliko je to odluka benda, koliko producenta, možda nije ni bitno, no cjelokupna zvučna slika je široka, moderna, uravnotežena i odmjerena. Punk čistuncima vjerojatno će zasmetati previše radiofoničan i mainstreamiziran zvuk, što mogu razumjeti, ali Zbunjeni su proizvod napravljen za široke narodne mase i određenih kompromisa tu mora biti.

Da zaključim ovu svoju «mudru» besjedu, drugi album Zbunjenih krase epiteti poput: intenzivno, žestoko, nabrijano,...i sve to stoji. Od tekstova preko glazbe, ovo je proizvod koji ima svoju glavu i rep, nekoliko jakih koncertnih favorita ali i nekoliko očitih fillera. Iako se njihovi uzori mogu čuti u gotovo svakoj pjesmi (Pistolsi, Clash, Partibrejkers, Azra, RATM), Zbunjeni imaju dovoljno prepoznatljiv vlastiti stil koji im može osigurati popularnost i izvan lokalnih makarskih ili punk okvira. Koliko će daleko oni dogurati, to sada ovisi o PR uspješnosti Dallasovih spin doctora koji trebaju upoznati te široke narodne mase s ovim bendom i uvjeriti ih da je ova «Pilula» baš ono što im treba i što bi ih moglo izlječiti od groznice izazvane prevelikom konzumacijom cajkatisa i folkitis vulgarisa.

Ja sa svoje strane dajem tri i pol mikrofončića ovoj «Piluli» i preporučujem da ju uzimate barem jednom do dva puta dnevno. Recept nije potreban.

Doktor Hadžo 
 
zbunjeni@zbunjeni.com

«« Povratak