Hesus Attor, Sonic Gastronomy Volume 1 (Mooonlee Records, 2008.)

Original je samo jedan. Budući da sam ovaj album svrstao među 10 najboljih u 2008. godini na hrvatskoj sceni, riječ je da nešto i kažem o njemu.

Prije svega žao mi je što bend nisam nikada do sada gledao uživo mada mi se pružila prilika u KSET-u kada su nastupali sa Sizifom iz Osijeka, ali sam bio spriječen nekim obiteljskim problemima. Uopće ne sumnjam da ovo nije odličan koncertni sastav koji zna svoj posao, ali isto tako ne vjerujem da su sve ove skladbe na albumu nastale kao plod slučajnosti. To se odmah treba otpisati. Hesus Attor nisu ludi bend, ali otkačeni i kreativni jesu. Imaju ovi momci žicu za stvaranje neobične smjese metala, post-hc-a, psihodelije, etna, pa čak i elektronike, avangarde i metal-corea, te su umjetnici svoje vrste.

Kada sam prvi put slušao album još negdje sredinom 2008. kada je objavljen, bio sam previše zauzet sa nekim drugim poslovima vezanim uz moj matični web www.terapija.net, mislio sam recenziju privremeno odgoditi. U međuvremenu recenziju albuma je napravio moj kolega Đole, pa sam se, što se tiče Hesus Attora, prepustio uobičajenom kritičarskom oportunizmu kao dobro, to je obavio netko drugi umjesto mene.

Ali kad mi je Hadžo donio album i zamolio me za recenziju koju nisam napravio za terapiju, to nikako nisam mogao odbiti. Nisam zapao u teškoće jer mi je ova materija veoma dobro poznata.

Hesus Attor su kvartet iz Rijeke koji iza sebe i nema neku priču oko prošlosti. Pojavili su se gotovo niotkuda, iz neke svoje garaže ili bolje rečeno sobe, a napravili su album gdje su satirično povezali nekoliko važnih rock i glazbenih stavaka. Psihodeliju, energiju, zajebanciju, jazz, vrijeme glam-rocka '70-tih, undergrounda, punka, new-wavea, metala, nu-metala, math-rocka, etna, noise-rocka, avangarde... i sve spojili u vješti križanac koji se i ne mora zvati nekim određenim nazivnikom. Uostalom, kao i u bezbroj primjera Frank Zappe teško da se može reći nešto određeno.

Baš tako, Hesus Attor su band koji se poslužio s mnoštvom primjera iz glazbene ostavštine koji je vrlo umješno spojio niz detalja u svoju cjelinu. Njihova glazba koja se temelji na četiri osnovna elementa: gitari, vokalu, basu i bubnjevima s ponekad podebljanim  klavijaturama i samplovima je pravi suvremeni spoj glazbene ostavštine unazad 30-40 godina. Nekada je ovakav sličan album na ex-Yu teritoriju napravio Šarlo Akrobata («Bistriji ili tuplji čovek biva kad...») samo je razlika u tome što su slavni Koja, Milan i VD imali tekstove na srpskom jeziku. Hesus Attor koriste engleski, francuski i španjolski pa su odmah nejasni što im je glavna boljka za našu cijelu ex-Yu domovinu. Međutim, band s ovakvim skroz modernim shvaćanjima ako ostane zarobljen u okviru slavenskog jezika i ako ima pretenzije oprobati se u inozemstvu, nema problema. Neka pokuša u inozemstvu. Vjerujem da će ovakav album poželjeti da posluša i netko u Indoneziji, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji, Čadu, te mnogim zemljama gdje dva-tri svjetska vodeća zapadna jezika nisu došla u globalan opticaj. A o europskim, te pogotovo engleskim govornim područjem ne treba niti sumnjati...

Ovo svakako nije komercijalan album vremena u kome je nastao, nije za prvo desetljeće 21. stoljeća, a možda niti za drugo. Tek će generacije ex-Yu za 20-30 godina otkrivati draži i čari ovih genijalaca. Oni se ne šegače niti ne imitiraju svoje omiljene idole kao što to najveći dio glazbenika radi, već proizvode svoju originalnu glazbu oslobođenu bilo kakvih očiglednih utjecaja. Neki kritičari su rekli da ih ovaj album asocira na System Of Down što je smješno. Prije bi se moglo kazati da je riječ o avangardnom John Zornu križanim sa zapadnom suvremenom glazbenom kulturom protiv koje se bori i šegači na svoj način, mada vjerujem da su ovi momci osim Zorna upili svjetonazor od izvođača poput primjerice Melt Banana, Ruins, Victims Family, Butthole Surfers, The Jesus Lizard..., a i da su slušali Žoambo Žoet Workestrao, Mamojebce, Mike Pattona, Primus, Jane's Addiction, te uživali u psihodeličnim filmovima «Paklena pomarandža» i «Goli ručak». I možda poslušali poneki album The Residents i usvojili smjernice dadaizma (možda).

Sam uvod «Alice road» koji traje svega 1 minutu donosi sjajan psycho početak u album. «Cahracack» nagovještava sva iduća uzbuđenja, to je pjesma gdje se slavi Cahracack (kaj je to?) i neodoljivo po svim parametrima asocira na Andriju iz Livna. Uz izuzeće francuske «Guetamala dreaming» koja mi je osobno zbog francuskog jezika potpuno nerazumljiva (a usput Hesus Attor s francuskim imaju kao i s arapskim), dolaze kompozicije gdje kombiniraju engleski, francuski, španjolski i mnoštvo sintagma nepoznatih, možda izmišljenih jezika, ali baš im to daje čar  njihovog neobičnog ekscentrizma. Njihova glazba nije toliko velika enigma, može zavarati zbog svoje 'slijepljene' strukture, ali ono o čemu govore jest i tu se nalazi kvaka zadovoljstva istraživanja ovog albuma. Na omotu cd-a nalaze se i tekstovi, ali oni su fakat neobični, psihodelični i ponekad vrlo šašavi. Baš kao da su ih pravili Frank Zappa, Captain Beefheart, The Residents i Mark E.Smith na nekim opakim drogama u zajedničkoj seansi.

Od glazbenog stvarateljstva vrijedno je spomenuti psihodelični metalcore noise-trip «Arbeit», otkačeni plesni noise-metal komad «Nelson», te dvije pjesame sa završnice albuma (jazz-core «Nabroflex» i elektronski psycho industrial-rock «Petrosimul»).

Nije ovo tako nejasan album kao što se čini na prvih nekoliko slušanja. Baš je prava zajebancija koju ne treba nikako shvatiti ozbiljno, uostalom kao i veliki dio toga što dolazi iz miljea sex'n'drugs'n'r'n. Dok je sve čista zajebancija i šala na prirodan način, onda to ide kao pekmez u palačinku, a dok se pojavi Zappa ili Throbbing Gristle, onda niti Bokerinijeva  'veština mazanja paštete na hleb' ne pomaže. Nemaju Hesus Attor ništa sa Bokerinijem i Throbbing Gristle, ovo je navedeno samo kao insinuacija.

Hesus Attor nemaju sjajan album, imaju solidan album i od njih valja očekivati nešto kao što su bili Mamojebac ili sadašnji Trio 3. Dorečenost manjka bistrijem ili tupljem čoveku koji biva kad..., ali i ovako je pravi gušt slušati ga. Pa zašto bi se onda trebali mučiti s nekakvom sofisticiranošću u humoru i grotesknoj satiri? Ma, ovo je čista zabava.

Naslovi: 1.Alice road, 2.Cahracack, 3.Guatemala dreaming, 4.Chasm, 5.La Hesusaracha, 6.Elisabeth Z.Herman, 7.Trl ttt.., 8.Arbeit, 9.Nelson, 10.He-Bill eviskus, 11.Nabroflex, 12.Schwinnland Schwinnland, 13.Pertosimul

Ocjena u mikrofončićima: 4.5

web: http://www.myspace.com/hesusattor

«« Povratak