Atheist Rap, Priče matorih pokvarenjaka (SKS NS, 2009.)

Peti album novosadskih matorih pokvarenjaka po običaju je spojio seks, alkohol, droge, gejeve, politiku, nogomet, alanfordovski humor, satiru Dušana Kovačevića i luzere s dna poput likova iz knjiga Charlesa Bukowskog. Šteta što to nisu sve objedinili u dojmljivije pjesme...

Pet studijskih albuma u 20 godina, od toga tek dva u posljednjih 12, to nije baš postignuće koje zaslužuje medalju za pregalaštvo i trudbeništvo, ali pogledajmo stvari iz perspektive Atheista (zamagljene doduše dimom gandže i iskrivljene od prevelikog konzumiranja piva): dvajes' godina se zajebavate i pokušavate živjeti od muzike, već vam je pun kurac kar korova i varburg limuzina ali to i dalje svirate jer ste na tome izgradili svoj identitet, ali majku mu majčinu, nešto ste naučili za tih dvaes' godina. Naučili ste svirati. Niste baš Paganiniji, ali bože moj.

I vrijeme je bilo da neke stvari mijenjate, da osvježite malo zvuk i da se ne pretvorite u još jedan bend koji tvornički štanca punk rock hitiće za široke narodne mase s ograničenim rokom trajanja. Proces je počeo na prethodnom albumu «Osveta Crnog Gonzalesa» i nekako sam očekivao da će na novom albumu on otići korak naprijed, no kuratz, Atheisti kao da su se uplašili prevelikih promjena i eto nam status quo albuma koji bend nikamo ne vodi.

A nije da su bili nešto pritisnuti od strane izdavača, rokovima ili bilo čime drugim: izdavača donedavno nisu ni imali, na kraju su uskočili stari prijatelji iz novosadskog SKC-a koji su odštancali starinski CD za nas fosile koji se još palimo na takve relikte prošlosti, dok su «prosvjećenije» mase album potpuno legalno skinule s Conversovog web sajta (preko 7.500 downloada samo u prvom tjednu) ili sa službenog sajta benda. Dakle, totalno diy priča i čovjek očekuje da će takav eksperiment biti popraćen i eksperimentima na glazbeno-tekstualnom planu.

Osim ako pod eksperimentima ne smatrate predug i predosadan uvodni Raduletov monolog o potrebi otvaranja gej karburator servisa, što je dobra dumina ali ne nešto s čime otvarate album. Prva prava stvar, «Voglio una donna» je carbon copy «Delfina» s prošlog albuma, «Samo droga državu spašava» je trebala biti nešto poput tour de force benda na «Pričama», no ispala je pretjerano razvučena, k'o mirovina penzionera od 1. do 31. Prvi singl «Njanjava» je klasičan ali i bezličan punk rock hit Atheista kod koga mi se najviše dopada to što je refren «Bez tebe uauuu» direktno maznut iz istoimenog hita, pazi sad, Zdravka Čolića iz 1979! Da, ima nas koji se toga sjećamo! (Inače, tekst te Čolićeve pjesme napisao je još jedan Novosađanin, Đorđe Balašević, što naravno nema veze s ovom recenzijom, kao ni sa zdravim razumom, ali eto, volim se kurčiti svojim poznavanjem pop glazbe).

S druge strane imamo klasičan razarač Atheista «Ne bi bilo fer», hit na prvu loptu s tipičnim bendovskim višeglasnim refrenima, melodijom za popizdit i tekstom koji je vjerojatno najautobiografskiji koji su ikada napravili! Slično vrijedi i za «Uprava napolje», stvar uz koju će sigurno steći hrpu novih poklonika razočaranih Mamićima kojih preko ima kao i kod nas, vjerojatno još gorih. «Surferska katakomba» je možda i najbolja stvar na albumu, svojevrstan nastavak pjesme «Mi imamo nivo» s «Osvete», s odličnim surf rock riffom i ska ritmom koji nas vraća u doba danas zaboravljenog novosadskog ska benda Kontraritam s početka 80-ih. «Pesma za kraj» zvuči poput imitacije terasa benda u nekom hotelu na jadranskoj obali i to zvuči vrlo uvjerljivo. Eto gdje bi bend mogao završiti kada jednog dana shvate da od punk rock glazbe nema leba – «terase, festivali, više smeća, lova veća»...

«Takav je život» je politički intonirana stvar čiji tekst «Rad je od majmuna stvorio čoveka, a politika od ljudi stoku» posvećujem M. Bandiću uz zahvalnost svekolikoj rvackoj populaciji što dotičnog nisu izabrali za novog el prezidentea, dok je vrlo zanimljiva stvar «Spritzerboyz». Riječ je o nogometnoj himni o kakvima ja inače imam najgore mišljenje, ali ovdje postoji kvaka 22: riječ je o himni posvećenoj ne nekom prvoligašu tipa FK Vojvodina već peteroligašu FK Sremac iz Čerevića koji utakmice ne mogu igrati u vrijeme visokog vodostaja Dunava jer im se teren napuni vodom (kaže Zack Bardun). A kako ja uvijek imam slabu točku za luzere svih vrsta, bit ću blagonaklon prema ovoj pjesmi iako su i nju mogli staviti kao bonus track.

E da, bonus tracks, jedan od razloga zašto se isplati imati CD a ne skinuti album s neta upravo su četiri bonus stvari koje do sada nisu ugledale svjetlo dana na službenim izdanjima benda. Instrumental «Vanredno stanje je redovno stanje» je fenomenalan komad titoitarantulijane, filovan sjajnom psihodeličnom atmosferom i stvar koju su odsvirali samo jednom u životu, na probi, kada je i snimljena – apsolutni must have za kolekcionare Atheista; «Something that I said» je obrada klasika The Ruts, prilično potcijenjenog punk-reggae benda iz Londona, pripadnika  tzv. drugog vala britanskog punka, koji su radili manje više isto ono što i The Clash, samo što su Clash napravili karijeru od toga a Rutsi pali u zaborav. «Waltzer-eliminator» je apdejtirana verzija «Stomak-eliminatora» i pokazuje da Atheisti imaju svijetlu budućnost i kao svatovski bend, a ovo je savršena stvar za ples s mladom. Posljednji bonus «Tko to mora biti zdaj» prilično je jednolična obrada Pankrta koja pokazuje da bi Dr. Pop trebao još malo vježbati slovenski naglasak.

I eto, što reći na kraju? «Priče» nisu loš album, daleko od toga, ali je riječ o zicerašenju, vožnji u leru, igranju na sigurno što si bend nakon svih ovih godina možda ne bi trebao dopustiti. Atheisti su ozbiljan bend, i glazbeno i autorski dovoljno zreli da pomiču granice a ne da se drže ko pijani plota pravolinijskog punk rocka za irokeze i irokezice u prvim borbenim redovima na njihovim svirkama. Šteta, stvarno šteta što višak tekstualnog humora u ovim pjesmama (ubojita kombinacija Alana Forda, Dušana Kovačevića i Charlesa Bukowskog, čija je zbirka priča «Zabilješke starog pokvarenjaka» poslužila kao lajtmotiv za naziv albuma) prati manjak glazbene ambicije i inspiracije.

A to ne mora tako biti. Uglavnom, vidjet ćemo za pet godina!

Stari pokvarenjak Hadžo

www.atheistrap.net/

http://www.myspace.com/atheistrapns

«« Povratak