Bernays Propaganda, Happiness Machines (Moonlee Records, 2009.)

Evo jednog stvarno dobrog albuma koji nam dolazi iz ne baš susjedne, ali bratske i sestrinske Republike Makedonije. Riječ je o kvartetu Bernays Propaganda koji će 6. travnja konačno objaviti svoj debi album «Happiness Machines» u izdanju slovensko-hrvatske etikete Moonlee Records.

Riječ je o post-punk/dance rock kvartetu iz Skopja kojega čine Kristina Gorovska (vokal i autor tekstova), Vasko Atanasoski (gitara i autor glazbe), Džano Kuc (bubnjevi) i Saša Pavlović (bas), a pažnju šire publike (hm, šire, ajmo reći publike izvan Makedonije) skrenuli su svojim debi EP-jem "Bernays Propaganda" objavljenim prošle godine za kultnu skopsku etiketu PMG Recordings. Prošle godine bend je potpisao za također kultnu ali ipak poznatiju etiketu Moonlee Records što će im vjerojatno osigurati bolju distribuciju na području bivše države ali i Europe.

Bernaysi imaju što ponuditi na ovom albumu: riječ je o deset vrlo modernih i komunikativnih dance rock pjesama na makedonskom jeziku (unatoč naslovima na engleskom), uvjerljivo i energično odsviranih, simpatično otpjevanih i s tekstovima koji tjeraju na razmišljanje. Znači, bend uz koji možete plesati (i sigurno i hoćete uskoro) petkom u Jabuci a onda si nedjeljom staviti njihov album u kućni plejer kao glazbenu podlogu za popodnevni odmor. Utjecaji benda su jasni: od starih post punk velemajstora Gang Of Four, novovalnih heroja poput B-52's ili, od domaćih, Boe, pa do novih bendova koji njeguju retro plesni zvuk (Franz Ferdinand, !!!, Rapture, Hot Hot Heat), a način pjevanja lagano vuče na smireniju i opušteniju Karen O iz Yeah Yeah Yeahs.

Bend je lako prijemčljiv, prvenstveno zbog plesne podloge u svakoj pjesmi. Već uvodna «Kill me» ima resku i ritmičnu gitaru u stilu Franz Ferdinanda, odličnu ritam sekciju (posebno je impresivan način na koji Džano «jede» svoje bubnjeve) i vrckavi vokal i te odlike se manje više ponavljaju kroz svih deset pjesama. Funkom inficiran bas daje dodatnu dimenziju plesnosti u onim pjesmama u kojima više dolazi do izražaja, poput druge dvije, "Are you enjoynig being in your own accompaintiment" i "Safe left", čija me bas linija strašno podsjetila na stare Talking Heads ali i New Order. Te prve tri stvari su strašni otvarači: zarazni, poletni i, unatoč pjevanju na makedonskom, strašno komunikativni.

Ostatak albuma uglavnom varira iste glazbene motive i tu nema nekih iskoraka u smislu kvalitete, no moram priznati da mi je to i jedina zamjerka ovom izdanju: previše se drže iste forme. Varijacija u tempu ili dinamici gotovo da i nema, bend kao da je pronašao svoj zvuk uz koji se osjeća ugodno tako da se već poslije prvih nekoliko pjesama počinje pojavljivati osjećaj već viđenog. Možda je problem u meni što nisam u stanju prepoznati neke dublje nijanse u njihovoj glazbi, ali osobno mislim da bi bilo dobro da su se malo više opustili, eksperimentirali sa zvukom i napustili sigurnu luku. Onda kada to učine, kao u sjajnoj «A Day Before I Disappear», dobijemo mračnu, hipnotičku gitaru koja kao da je zalutala iz ostavštine Iana Curtisa i Joy Division ili ranih The Cure («Killing An Arab») ispod koje ključa pravi ritmički vulkan koji samo što ne eksplodira! 

«Anonymous Enemy» zvuči poput New Ordera iz «Republic» ere na stereoidima, dok su posljednje tri pjesme, (uz «A Day Before...») preuzete s njihovog prvog EP-ja, ponovno snimljene i nabijene takvom energijom da se originalne verzije, iako same po sebi vrlo dobre, mogu sakriti u mišju rupu. Posebno su upečatljive "Yuppie Dream" koja je najizravnija moguća posveta legendarnim Gang Of Four te zaključna, atmosferična i melankolilčna «No Translation» s divnom Love And Rockets gitarom koja krasno, poput pauka, plete najfiniju mrežu delikatnih tonova.

Kristinini tekstovi su izrazito angažirani, ali ne i banalni, ne na prvu loptu: ovo nisu isprazne parole «barikadaša» koji pozivaju na revolucije i ustanke već promišljeni, pametni tekstovi s temama koje se kreću od općih pitanja ljudskih prava i demokarcije, prava na slobodu mišljenja, preko politiziranih tema u kojima osuđuju globalizaciju i korporativni lifestyle, kloniranja, ignorancije, yuppiezma, zatvaranja očiju pred sranjima koja se događaju u svijetu itd. Tekstovi su razumljivi, unatoč određenoj jezičnoj barijeri; zahtijevaju malo truda od strane slušatelja, no pametan je potez to što su na ovitak albuma stavljeni prijevodi tekstova na engleski «da ih ceo svet razume».

Album sadrži i podebelu knjižicu od 32 stranice koja se sastoji od nekoliko eseja na teme poput životnjskih prava, morala, kategoričkog imperativa itd. čiji je autor upravo Kristina. Samu knjižicu ne treba promatrati kao sastavni dio glazbe benda već više kao okvirno štivo za razumijevanje njihove ideologije i pogleda na svijet. Što je sve pet i ja to cijenim, ali nakon treće stranice sam odustao jer imam i pametnijih stvari u životu za raditi. Plus, bend se zalaže za vegetarijanstvo a ja kao pravi Slavonac životinje jedino volim na tanjuru, dobro pečene i s prilogom...

No, bez obzira na neke ideološke razlike u našim pogledima na svijet (i hranu), ovo je vrlo dobar album koji zvuči jebeno moderno i snimljeno 2009. Utjecaji iz prošlosti su očiti ali Bernaysi ne kopiraju nikoga već su uspjeli razviti svoj vlastiti zvuk koji korespondira s kurentnim glazbenim strujanjima u onoj mjeri u kojoj su nekoć domaći novovalci korespondirali s onim što se tada događalo u svijetu. Odlična, topla produkcija (Valentino Skenderovski i sam bend u studiju «Enterprise»), jako dobre pjesme i imamo album koji bi se trebao vrtjeti na svakoj radio postaji koja drži do sebe. Bez obzira na zamjerku upućenu stilskoj jednoličnosti, ovo je jedno od boljih izdanja ove godine do sada.

I za sam kraj jedna poruka Grcima koji već skoro 20 godina opovrgavaju Makedoniji i Makedoncima pravo na korištenje toga imena: daj čobančine jedne, ostavite Makedonce više na miru, pustite ih da žive i stvaraju jer iz Makedonije dolazi toliko zanimljivih bendova i projekata (PMG Kolektiv, NAV...), a što ste vi dali svijetu glazbe? Nanu fuckin' Mouskouri i Demisa even more fuckin' Roussoa? Ovakav bend vi i vaše dlakave, brkate žene nikada niste imali i sumnjam da ćete ga u dogledno vrijeme i imati!

Propagandist Hadžo

www.myspace.com/bernayspropaganda

«« Povratak