Hartera5, dan 1., Rijeka, 12.06.2009.

Galerija slika

Sad već tradicionalno znam da je drugi tjedan u 6. mjesecu vrijeme kad nas Rijeka priziva u kanjon Riječine na dvodnevnu feštu dobre glazbe i dobre zajebancije uklopljenu u Hartera Festival koji se održava u bivšoj tvornici papira, točnije u njenim napuštenim halama.

Ovogodišnja, jubilarna 5. Hartera, kao i inače ponudila je svakom od posjetitelja nešto za njegov ukus, pa se tu već standardno moglo naći svega i svačega. Kao headlineri prvi dan su trebali nastupiti „Klaxons“ međutim u zadnji čas je stigla vijest da je njihov nastup otkazan zbog bolesti.

Mene osobno ta vijest nije previše pogodila, s obzirom da nikada nisam slušao „Klaxons“, bitno mi je jedino da su svi oni zbog kojih ja dolazim na Harteru živi i zdravi.

Još jedna novost koju su organizatorili spremili za sve ovogodišnje posjetitelje bila je otvorenje još nekih neiskorištenih hala koje su za vrijeme trajanja festivala prenamjenjene u „hotel“ (mjesto za šatore), nekakvo svetište, igraonicu za ljubitelje prastarih i još uvijek atraktivnih pc igrica (super mario, pac-man i sl..) tako da su oni manje zainteresirani za glazbu mogli lutati okolo i naći sebi neku zanimaciju.

Čast da otvori program pripala je domaćim snagama, točnije Ivanu Vragolovichu. Za one koji ne znaju o kome se radi, riječ je o glazbeniku iz Slavonskog Broda koji svoje glazbene uzore nalazi u stvaralaštvu Bob Dylana, Neil Younga  i njima sličnim. Dakle akustična gitara u rukama, poneki ulet s usnom harmonikom, jako često bez pratnje banda i autorski tekstovi  su ono što krasi, kako kažu neki, „hrvatskog Bob Dylana“.

Vragolovich je svoj nastup započeo u 20:30 sati na maloj pozornici Hartere, odnosno, kako se službeno naziva „vesela pozornica“ i nažalost pred 10-ak ljudi, uglavnom prijatelja.

Kao i uvijek Vragolovich je izveo svoj standardni set pjesama, ne mogu reći da je oduševio publiku jer se radi o jako malom broju ljudi i kako sam rekao uglavnom njegovih poznanika, nastup je trajao nekih 35 minuta i to je to što se njega tiče. Nažalost koncert bez ikakve atmosfere, kao da svira sam za sebe. Činjenica je da je razlog tome satnica i program festivala jer je već svima jasno da ljudi na Harteru u nesto ozbiljnijem broju dolaze tek oko 23 sata.  No što je tu je, ne vjerujem da će nastup bez publike imalo omesti Vragolovicha u njegovom glazbenom usponu do onih etiketa koje mu se već sada prilijepljuju.

www.myspace.com/ivanvragolovich

Paralelno sa nastupom Vragolovicha na velikoj pozornici u velikoj hali Hartere nastupio je band „Hrvati i Šveđani“. Znam da je ime pomalo čudno, ali već  je mikrofonija.com pisala o ovoj uistinu čudnoj kombinaciji kada su nastupali na ovogodišnjem Art&Music Festivalu u Puli, ali tada pod imenom „Davidof Kings“. Na ovogodišnju Harteru su upali zbog otkazivanja Klaxonsa, naravno ne da ih zamijene nego čisto da se upotpuni satnica. O njima nemam šta puno pisat jer ih iskreno nisam ni gledao duže od par minuta, sve sam to već vidio i čuo prije par mjeseci u Puli, ali eto čisto neka se zna da se radi o bandu sastavljenom uglavnom od pripadnika romske zajednice, okupljenih oko poznatog flamenco gitarista Davida Savčića. Eto sad se već može dobiti neka slika onoga kako zvuče i izgledaju :).

21:15 sati, ponovno mala pozornica, sad već sasvim pristojno popunjena (začudo s obzirom na vrijeme) i red je bio da se po prvi puta riječkoj publici predstavi band iz Beograda, predstavnik tzv. Nove srpske scene, po imenu „Repetitor“. Toliko sam puta već pisao o njima da ću ovaj put biti jako kratak. Uglavnom još jednom su Boris, Milena i Anamarija pokazali i dokazali da su vjerojatno jedan od najboljih bandova za pogledat uživo na ovim prostorima. U hali je bilo 100-ak ljudi i nema onog tko je tokom svirke bio ravnodušan. Bilo je tu poganja, skakanja, i raznih oblika „divljanja“  na koje muzika Repetitora poziva. Što se tiče pjesama, izveden je klasičan set koji Repetitor svira, uz tek male promjene u redoslijedu stvari i biranju onih koje neće odsvirati. Dakle album „Sve što vidim je prvi put“  obogaćen sa dvije nove stvari. Nakon koncerta prišlo mi je par ljudi koji su se raspitivali o bandu (tko su, kako se zovu, odakle su i sl.) što samo pokazuje koliki su interes izazvali i kod ljudi koji nikad nisu čuli za njih. Na putu do šanka sam čuo zanimljivu izjavu nekog od akreditiranih novinara koja je glasila otprilike „nikad nisam doživio više čiste energije sa stagea“. Eto što više reći osim da ako imate priliku obavezno pogledajte Repetitor, poslušajte njihov album, nećete ostat razočarani sigurno.

www.myspace.com/repetitor

Opet se moram prebacit na glavni stage, kojeg kao i obično rijetko kad posjećujem, ali eto čisto da spomenem da su nakon „Hrvata i Šveđana“  nastupili „Elvis Jackson“.  Ovi Slovenci toliko puno nastupaju po raznoraznim festivalima i to uglavnom više europskim nego regionalnim tako da je konačno i bio red da se pojave na jednom velikom domaćem festivalu. Da li im je smetalo to što se nije našlo baš previše onih koji bi stvorili atmosferu kakva se inače viđa na njihovim koncertima ne znam, ali sigurno je to da su i ovaj put dali sve od sebe ne bi li bilo tako.  Iskreno mi je bilo malo otužno gledati kako „praše“ svoj nabrijani ska punk rock pred 100-ak ljudi. Da je tih 100-ak bilo u nekom malom klubu ne bih riječi rekao, ali ovako kad se to rasporedi u hali koja prima par tisuća glava dobiješ skroz drugačiju sliku. Bilo kako bilo barem su donekle pripremili teren za LET 3 koji je silom prilika postao headliner večeri.

www.myspace.com/elvisjacksonband

www.elvisjackson.com

Poslije „Repetitora“ malu binu zauzeo je riječki band „Mandrili“. Postoje već poprilično dugo iako se nisu uspijeli nametnuti kao poznati predstavnici riječke scene. Štoviše iza sebe imaju već 3 službena izdanja, jako puno odsviranih koncerata, ali ipak nikako da „ubodu“ neki hit koji će ih učiniti prepoznatljivima. Istina bilo je tu par pjesama koje su obećavale nešto tako, ali nakon par mjeseci se stvar uglavnom brzo razvodnila tako da je jako malo onih koji ozbiljnije poznaju stvaralštvo ovog banda. Osobno mi je njihov najdraži album bio onaj prvi „Embryo“ i upravo pjesmom s tog albuma započeli su svoj nastup na Harteri. Riječ je o pjesmi „Mandrill“, totalno žestokoj hc funk stvari koja je prisutne u potpunosti zadovoljila tako da smo se nadali da će se svirka nastavit u tom pravcu što bi bilo više nego dobro s obzirom da su nastupli nakon „Repetitora“. Međutim „Mandrili“  imaju osim tog prvog još dva albuma koji mi i nisu baš previše „sjeli“, iako se radi o uglavnom vrhunski odsviranim i isproduciranim albumima. Uglavnom pjesme „Satrdej bejbe“, „Ljubio, valjao“ i slične nisu po mom guštu tako da sam odlučio malo bacit oko na LET3, a da nisam jedini koji je tako razmišljao pokazao je i broj onih koji su ostali na „veseloj pozornici“. Nažalost prepolovio se u odnosu na početak svirke.

www.myspace.com/mandrillgroove

http://www.mandrili.com

Tek kad čovjek vidi kako se u rekordno brzom vremenu od prije spominjanih 100-ak ljudi na koncertu „Elvis Jacksona“ velika hala ispuni do posljednjeg mjesta da ni igla više ne može stati postane mu jasno koliko riječka, a vjerujem i publika pristigla iz svih krajeva regije voli LET 3. Može mislit tko šta hoće, i da su cirkusanti i zajebanti i da to što rade nema veze sa glazbom i ne znam što još ne, ali LET 3 svakim koncertom pokazuju da su vrhunski band koji sasvim sigurno kvalitetom prelazi granice države. I uopće nije bitno što to oni svaki put izvode na bini, da li ispaljuju čepove, da li izlaze sa ogromnim kurcima ili samo u brnjicama, bitno je to da je svaki njihov koncert vrhunski odsviran, bez ijedne greške, bitno je to da Mrle i Prlja iako imaju već koju godinu na svojim leđima svaku svirku odrade kao da im je zadnja. I to publika zna cijenit.  Čisto sumnjam da bi samo iz gore nabrojanih nazovimo ih performancea uspjeli sve ove godine biti na vrhu i puniti svaki prostor u kojem sviraju.

Njihov nastup na Harteri je oduvijek bio nešto posebno, uvijek su tu Harteru odsvirali jebeno dobro. Što nije ni čudno s obzirom da se radi ipak o njihovom gradu, a i o projektu u kojem aktivno sudjeluju.

Nema se šta previše pisati o svirci, pjesmama, i show programu LET 3-a. Sve je već viđeno, sve se već zna, a opet je svaki put kao prvi. Kompletna velika hala Hartere pijeva od početka do krajua svaku pjesmu, ruke su non-stop u zraku, publika kao u transu odrađuje sve ono što im Prlja sa bine poručuje.

Ne znam da li uopće postoji netko tko kod nas sluša, ajmo tako jednostavno zaokruženo reći „rock“, a da nije bio na koncertu ovog banda.

Ako niste pogledali njihov zadnji uradak pod nazivom „Živa pička“ toplo preporučujem da to uradite i dobit ćete potpuni uvid kako to izgleda na Harteri.

http://www.myspace.com/lettri

Toliko o njima i o velikoj pozornici Hartere jer nakon LET 3-a, na red je došlo ono što me apsolutno ne zanima, a riječ je o electro dijelu festivala. U biti mogu samo u jednoj rečenici napisat ono što sam čuo od frendova. Dakle „ Alex Metric“ odradio sasvim solidan nastup, nakon njega „Simian Mobile Disco“ od kojih su svi puno očekivali, a dobili jako malo, izuzev par početnih stvari, ostatak svirke poprilično jednoličan i dosadnjikav.  I na kraju od 04:00 do 06:00 „Sasha“ koji je raspametio par tisuća ljudi, vrhunac hedonizma i plesa, što i nije čudno s obzirom da su svi već bili pod utjecajem hektolitara piva i ostalih (i)legalnih supstanci.

Na „veseloj“ pozornici red je došao da se publici predstavi nova snaga hrvatskog i slavonskog hip-hopa. Riječ je naravno o „Kanđžiji“. S obzirom da ne volim baš hip-hop nisam se previše zadržao na njegovom nastupu iako moram priznat da sve skupa ne zvuči nimalo loše iako je Kanđžija ovaj put nastupio bez svog banda, imao je samo pratnju osrednje dobrog ili lošeg MC-a. Njegov nastup pogledalo je 50-ak ljudi, koji su imali prilike čuti stvari sa albuma prvijenca „Narodnjaci“.

Oni koji malo ozbiljnije prate hip-hop kažu da se radi o sasvim dobrom materijalu i da Kanđžiju čeka blistava budućnost. Živi bili pa vidjeli.

www.myspace.com/kandzija

Nakon muškog hip-hopa, Hartera je odlučila predstaviti i jedno novo ime na ženskoj sceni. Riječ je o Diyali, curi fenomenalnih glasovnih sposobnosti i isto tako dobrog scenskog nastupa. Diyala se zadržala na pozornici nekih 45 minuta, očarala je ljude u prvim redovima (neki su prije toga imali upitnik iznad glave tj. nije im bilo poznato o čemu se tu radi). Cura je inače iz Varaždina, a pročulo se za nju nakon gostovanja na drugom albumu Ede Maajke.
Ima dobre tekstove, donekle podsjećaju na „Bitcharke na travi“, iako s manje sexualnih aluzija, ali su jednako prodorni. Ima genijalnu sposobnost transformacije glasa čime još više ističe tekst, tako da joj ni nije potrebna posebna pratnja. Sva sreća da je tako jer je tip zadužen za puštanje samplova i inih zvukova  bio dosta jednoličan, tek je pred kraj dao malo više od sebe prešavsi u žešći drum&bass ritam. Da kojim slučajem okupi dobar bend iza sebe, sigurno bi bila na vrhu regionalne hip-hop scene. Ovako je nažalost njen nastup popratilo ponovno skromnih 50-ak ljudi. Naravno da je razlog tome i što je Diyala još uvijek relativno nepoznato ime na hrvatskoj sceni.

www.myspace.com/diyala11

www.diyala.org

Kako je Diyala pokazala svoje glasovne mogućnosti tako je red došao na još jednu curu sa isto tako moćnim glasom, ali za razliku od Diyale i sa još moćnijim bandom. Riječ je naravno o Ratki Rural, Armageljon Espaljonu, Bartolu i gospodinu T., a oni  zajedno su „One piece puzzle“. Konačno je nakon nastupa „Repetitora“  mala pozornica Hartere bila dupkom ispunjena. To sam i očekivao jer sad već pomalo glas o OPP-u prelazi granice malih klubova i nekih zagriženih fanova. Štoviše njihov, u početku cenzurirani, singl i spot „Derem, rokam, guzim“ već dva tjedna suvereno drži prvo mjesto na domaćoj top listi emisije Vip Music Club.

S obzirom da OPP  i nema baš previše materijala izuzev onoga što možemo čuti na njihovom albumu „13 zlatnih hitova“ tako smo i ovaj put imali prilike čuti vjernu repliku navedenog albuma jer band zvuči skoro pa identično kao na albumu.

Tokom cijelog koncerta biti u prvim redovima, a ne zaraditi poneku masnicu, nagažen prst, biti proliven pivom ili obilježen čikom cigarete bilo je skoro pa nemoguće. Publika je bila u pravom transu za vrijeme dok je Ratka (s novom frizurom) još jednom demonstrirala što sve mogu njene glasnice izdržati. Sve u svemu još jedan odličan koncert na kakve sam već navikao od OPP-a, neću previše pisati o pjesmama, set listi i ne znam čemu jer ću im uskoro posvetiti malo više vremena i jedan izvještaj sa njihovog solo koncerta.

www.myspace.com/onepiecepuzzleband

I za kraj, barem što se mog posjeta prvoj večeri ovogodišnje Hartere tiče par riječi o nastupu „Sile“ (Neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar). Dečki su imali ogromnih problema što se moglo zaključiti sa poprilično dugim kašnjenjem sa početkom svirke. Razlog je bio taj što im je jednostavno crkao laptop s matricama tako da su nakon nekih pola sata neuspješnih pokušaja da ga osposobe započeli svirku bez matrice. I na početku je to bilo sasvim dobro, čak je bio prisutan i popriličan broj onih koji su ili od prije upoznati sa radom ovog banda ili su čuli uglavnom pozitivne kritike o „Sili“ pa nisu htjeli propustiti priliku da ih pogledaju. Nemanja je odrađivao golem posao na bubnju i mogu reći nekako držao cijelu svirku da zadovoljavajućoj razini. Međutim nakon 10-15 minuta sve je postalo poprilično jednolično, da ne kažem dosadnjikavo tako da sam odlučio otići u krevet jer me izvođači iza „Sile“ nisu previše zanimali. Pogađate opet je riječ o raznoraznim DJ-ima, MC-ima i ostalim dvoslovnim skraćenicama. Prava šteta za „Silu“ jer kad im sve funkcionira onda su stvarno više nego odličan band kojeg svakako treba pogledati i poslušati.

Nothingman

«« Povratak