Jersey, Teatar ITD, 05. 02. 2009.

Galerija slika

Sasvim slučajno sufrajući po netu naletio sam na obavijest da 05.02. u teatru ITD nastupa band Jersey, naravno kao i velika većina današnjih bandova okarakteriziran kao “indie” band, iako više ni sam ne znam što spada u taj famozni indie jer valjda svatko danas ima potrebu sebe opisati dijelom kao i

Uglavnom, kako uvijek kad naletim na taj “indie” pogledam na netu o čemu se stvarno radi, a za band Jersey iskreno nisam čuo, tako sam i ovaj put otišao tamo gdje se sve može naći i dijelom poslušati, a to je naravno MySpace. I ono što sam čuo me nije previše dojmilo, ali s obzirom na nedostatak događanja te večeri u Zagrebu, izuzev koncerta Sinesteta u KSET-u kojeg mi se ni u kom slučaju nije dalo gledati i slušati jer nisam ljubitelj beskonačnih nabrajanja rima, odlučio sam otići u ITD.

Ta famozna polukružna dvorana je mjesto u kojem bih, da se mene pita, zabranio održavanje koncerata, jer dosad nisam imao prilike prisustvovati nijednom koncertu na kojem nije bilo problema što se tiče zvuka, ili band ne čuje sam sebe na stageu ili publika ne čuje pola od onog što bi trebala čuti. Tako da i nisam očekivao neki spektakl te večeri...

Uglavnom, oko 22:00 sati malobrojna okupljena ekipa prebacila se iz birca te s pivama i ostalim napicima u ruci preselila u polukružnu dvoranu nakon čega su se članovi banda Jersey popeli na binu. Inače, Jersey je njemački band u sastavu  Max Punktezahl – gitara, vokal, Marion Gerth – bas, Andreas Haberl – bubnjevi, Noël Rademacher – gitara, vokal i Florian Zimmer na klavijaturama i ritam mašini.

Sam pogled na količinu opreme na bini me dosta iznenadio jer tu je stvarno bilo svega, pogotovo na, nazovimo ga tako, pultu za kojim je bio Florian Zimmer tako da se odmah dalo naslutiti da će svirka biti začinjena obiljem efekata.

Što se tiče broja onih koji su odlučili tu večer provesti uz Jersey, mislim da nije bilo više od 40-ak ljudi koji su na početku sramežljivim pljeskom pozdravili i ohrabrili goste iz Njemačke.

Jersey je koncert otvorio pjesmom “Come to me” s prvog albuma jednostavno nazvanog “Jersey” te se odmah moglo vidjeti da se radi o stvarno dobrom bandu, koji me na početku malo podsjećao na SSM, koji je par dana prije nastupio u KSET-u. Međutim, kako su se nastavile redati pjesme “Touch the ground”, “Talkin' to myself”, “Southwestern”, “28 days” itd. postalo mi je jasno da je Jersey ipak malo bolji od SSM-a (moje osobno mišljenje naravno ), jer sam mogao uživati u puno više zvukova, promjena ritma, mješanjem instrumentala s vokalnim izvedbama i sl., što sa SSM-om nije bio slučaj.

Da ne duljim previše što se tiče samog repertoara koji se mogao čuti te večeri Jersey je uglavnom ravnomjerno miksao pjesme s prvog albuma i novog “Itinerary”. Primjetio sam da je publika dosta dobro prihvatila band i nakon svake pjesme je aplauz bio glasniji, tako da se i na licima, na početku malo smrknutih Nijemaca, sve češće pojavljivao osmijeh. Bilo je tu stvarno svega, od psihodeličnih instrumentalnih dijelova, do poprilično baladičnih pjesama s uglavnom dosta “sramežljivim” vokalom.

Naravno da se moram dotaknuti onoga što sam napisao na samom početku, a to je problem zvuka u toj dvorani. Osobno nisam imao nekih zamjerki na ono što je “izlazilo” prema okupljenima, osim pretihog vokala basistice Marion Gerth, ali mislim da je sam band na stageu imao dosta problema sa zvukom, no unatoč tome pokazali su da se znaju nositi i s tim problemom.

Posebno bih istaknuo čovjeka na klavijaturama i ritam mašini, naime u pojedinim trenucima imao sam osjećaj kao da je band sa sobom doveo producenta na binu, to što je čovjek radio sa silnim efektima je stvarno predobro. Imao sam dojam da bubnjar Andreas Haberl uopće nema previše posla, što naravno nije istina, jer je Florian stvarno majstorski odrađivao sve što se tiče ritma i dodatnih efekata.

I naravno, ne smijem zaboraviti gitarista Maxa Punktezahla koji je sa svojom gitarom radio “čuda”, ponekad ipak malo samozatajan, naročito u trenucima s akustičnom gitarom, a onda bi već sljedeći trenutak, kad bi mu u ruke došlo malo struje, pokazao što je sve u stanju izvesti s gitarom i kakve sve zvukove može proizvesti i, što je najbitnije, uklopiti ih u postojeći zvuk ostatka banda.

Jersey je još odsvirao  “Noir A.M.”, “Shoeshine” , Moondial”,  “Icebound”, “Boy with a rifle”, “1435” i “Itinerary” nakon čega su se samo nakratko povukli s bine, ali su se ubrzo vratili jer je ovaj put publika htjela čuti još malo iz njihove tvornice svakojakih zvukova. Koncert je završen nakon još dvije pjesme  i mislim da sam stvarno pogodio što sam se odlučio doći na taj koncert, a ne sumnjam da je i 40-ak okupljenih duša bilo sasvim zadovoljno viđenim.

Eto, toliko o tome ne previše, da ne kažem nimalo, reklamiranom koncertu, koji je samo potvrdio pravilo da su upravo takve medijski nepopraćene svirke uglavnom pun pogodak za one koji ih ipak odluče posjetiti.

Nothingman

«« Povratak