Eclipse, Tribute to Pink Floyd, KSET, 06. 03. 2010.

Moj prvi „radni“ koncert, onako kako je dogovoreno s dragim kolegom iz Osijeka i ovim putem mu se od svega srca zahvaljujem.

Dobro je početi izvještaj zahvalama, pa bih tako, a kako drugačije, mogao zahvaliti i Petru, Mitji, Dejanu, Leonu, Ani i novom članu grupe, bubnjaru kome na žalost nisam zapamtio ime (neka ne zamjeri) na prekrasnoj večeri koju su nam priredili.

Nakon otkazanog prošlogodišnjeg koncerta zbog bolesti člana grupe, u neizvjesnosti smo čekali hoće li se ipak pojaviti ili ne. I dočekasmo i taj dan. Eklipse ponovno kod nas, a kao što je na samom početku koncerta rekao Peter, „evo nas po 13. put kod vas, iako je broj 13 nesretan broj, nadamo se da će sve biti u najboljem redu“. A koncert ne da je bio u najboljem redu nego je bio i više od toga. Bila je to jedna od onih nezaboravnih večeri, kada se stari prisjećaju svoje mladosti, a mladi uživaju u nestvarnim zvucima jedna od ponajboljih rock skupina svijeta.

Nakon The Australian Pink Floyd banda evo i mi na ovim prostorima konja za trku imamo. I te kakvog! Rekao bih „Pocket Pink Floyd“ s velikim srcem i velikim muzičarima. Ponovno stara ekipa na okupu s izuzetkom novog bubnjara. Ostalo je sve kao i prethodnih godina.

Koncert je, kako je i najavljeno, počeo ranije od uobičajenih koncerata jer skoro svaki njihov nastup traje dulje od tri sata. Isto tako je bilo i ovaj put. Koncert su otvorili odličnom skladbom „Shine on You Crazy Diamond“, te nastavili standardnom izvedbom numera kao što su „The Dark Side of the Moon“, „Whish You Were Here“, „Another Brick in the Wall“, „Money“, „Comfortabli Numb“ itd.

S dva dodatna izlaska na pozornicu koncert je trajao do iza ponoći. I što da se kaže. Pun, iako ne prepun Kset odisao je i ovoga puta energijom ljubitelja muzike grupe Pink Floyd. Odlično uigrana grupa u prvom dijelu koncerta predstavila se s odličnom Anom i njezinim solažama na saksofonu. Iako se u tom prvom dijelu koncerta osjećalo malo nesigurnosti kod novog, naglasimo mladog bubnjara, grupa ga je odlično pokrivala, a već u drugom dijelu stvar je sjela na svoje mjesto. Ima vremena, naučit će, još je mlad...

Ovog puta grupa je bila odlično uštimana i nije bilo nikakvih poteškoća, pa je čak i sam razglas iznenađujuće dobro funkcionirao. Koliko je kompletan nastup cijele grupe bio kvalitetan rječito govori kraj koncerta, gdje cijeli Kset zajedno sagrupom oduševljeno pjeva „Hey you“, te ne dozvoljava grupi odlazak s pozornice, a oni se vraćaju nekoliko puta na istu. I ponovno se pokazala sva kvaliteta kako publike tako i samih izvođača.

A grupa je, za razliku od svojih dalekih susjeda iz Australije, predočila kako se voli ono što se radi, ili bolje recimo kako se radi ono što se voli. Ma nije ni važno kako se kaže, ali važno je reći da izvedbe pjesama nisu hladne, već tople i ugodne, a članovi sastava svi ponaosob u svakoj pjesmi daju svoj maksimum kako emocija tako i profesionalnosti, pa svaka pjesma ima svoju dušu, svoj kraj i svoj početak. Tehnički savršeni s minimalnom opremom ali s puno ljubavi, pružaju svojoj publici sav sjaj muzike koju prezentiraju. Uživanje u izvođenju svake nove kompozicije a ne samo puko kopiranje, cijelom koncertu a ponajviše grupi daje jednu novu, možemo reći uzvišenu notu. Samo neka tako i nastave, jer doima se da su iz godine u godinu sve bolji i bolji.

Za kraj ovog izvještaja dodao bih riječi moga prijatelja koga sam uspio nagovoriti da zajedno provedemo ugodnu večer:

„Beskrajno ti hvala, bilo je odlično, osjećam se pomlađeno“.

Antonio

«« Povratak