Pasi, Kriva istina, Mini Teatar, 06. 11. 2009.

Galerija slika

Pasi su u fino popunjenom Mini Teatru priredili pracu pučku punk veselicu uz sve bolje i sigurnije Brođane iz Krive istine.

Eh, priznajem da mi je pomalo žao što pišem ovaj izvještaj ne zato što je ovo bio loš koncert, daleko od toga, već što su moji planovi uključivali put u Beograd i vikend ispunjen koncertima ali opet me je sjeb'o posao – izvjesni političar koji je nedavno napustio grad na Dravi i njegova presuda od skoro 160 stranica – neki ljudi te jebu kad su ovdje, a jebu te i kad nisu ovdje, he he he...

No, to što nisam imao ni vremena ni volje provesti vikend orgijajući po prestolnici značilo je da se mogu posvetiti koncertnim zbivanjima u svome dvorištu, a ovaj vikend bilo ih je podosta. Za sam početak, petak u Mini Teatru uz Pase i Krivu istinu.

Nekoliko dobrih stvari vezano uz ovaj petak. Prvo, klub je bio pristojno popunjen, nešto manje od 200 ljudi, što je dokaz da Pasi imaju svoju vjernu publiku koja redovno hodočasti na sve njihove svirke. Drugo, novi razglas u Teatru i tonci koji rade za klub pomogli su da ozvučenje ovaj put bude sasvim pristojno, naprijed bučno taman koliko treba a malčice pretiho u stražnjem dijelu prostorije, no to je s druge strane nama za šankom omogućilo da se pošteno ispričamo. I treća bitna stvar, iz osobnog kuta, nabavili su coca colu u staklenoj boci, po prvi put otkako je klub počeo funkcionirati na novoj adresi. Ako vam se promet za šankom te večeri utrostručio, to je zato što sam ja zavrtao runde...

Brođani iz Krive istine su se popeli na binu nešto iza 23 h rekavši kako se ovim nastupom žele ispričati za loš koncert od prije dva mjeseca kad su nastupili kao predgrupa In-Saneu i Usri i Žvalji. Ne znam čemu ispričavanje jer je zvučni kaos na tom koncertu mogao biti posljedica milijun razloga, ali neka - Bojan (gitara), Nenad (bas) i Ivan (bubnjevi) doista su krenuli oštro i beskompromisno kao da im život ovisi o tom nastupu. Njihov politički angažirani hardcore punk bio je beskompromisan kao i uvijek, a Bojanova Propagandhi majica vrlo je jasno upućivala poruku tko su im uzori i u kojim se glazbenim gabaritima kreću. Ovoga puta nema se što zamjeriti zvuku, a to što se Bojan teže razumio tamo gdje sam ja stajao – za šankom naravno – možda nije ni toliko bitno jer ekipu za šankom obično ne zanimaju bendovi koji nastupaju.

U svojih pola sata predstavili su većinu pjesama koje su već i meni počele ulaziti u uho kao štovatelju (ali ne nužno i ljubitelju) takvog zvuka, a ovoga puta posebno izdvajam pjesmu koju su uputili crkvi i s čijim se uvodnim stihovima «Zaglavljeni u vremenu kao točak u blatu» apsolutno slažem. Možda prečesto gledam Krivu istinu pa o nekakvim velikim pomacima kod njih ne mogu izvijestiti, ali ono što je bitno je zašto ja njih toliko često gledam – zato što ekipa svira gdje god stignu i mogu. I to se čuje i osjeti. Još uvijek možda malo preunderground za prosječnog ljubitelja punk zvuka, ali energično i dobro zagrijavanje za zvijezde večeri.

http://www.myspace.com/krivaistina

«Milsili ste da smo se raspali?» upitao je pjevač Pasa Dodo kada se nešto iza ponoći na binu popela ova legendarna riječka sada četvorka koja je posljednji put nastupila u Osijeku također u Mini Teatru ali na starom mjestu u siječnju prošle godine. Od tada se dosta toga promijenilo i u bendu je bilo svakojakih rošada: koliko sam ja pohvatao, iz benda su otišli bivši bubnjar i gitarist, pa je drugi gitarist Garcia prešao za bubnjeve, a na njegovo mjesto došao je Rade iz benda Bruno. Uff…Koje rošade, kao u šahovskoj partiji… Dakle, postava Pasa u ovom je trenutku: Dodo (vokal), Rade (gitara), Direktor (bas) i Garcia (bubanj). Ali zvuk je ostao isti: brzi i energični melodični punk rock s tekstovima na hrvatskom jeziku.

Nedostatak druge gitare nije se osjetio jer Rade je svoj instrument derao bez milosti. Zapravo, sva su četvorica derala svoje instrumente, uključujući dobro raspoloženog Dodoa koji je našao vremena i za valjanje po pozornici te čvrstu ritam sekciju koja sat i kusur vremena nije dala prisutnima da dođu sebi. Da, na popisu je bilo čak 27 pjesama, što je vjerojatno rekord za bend koji je nekoć bio poznat po nastupima od 30 do 40 minuta pa ćao amore. Prošli put sam pisao da su Pasi imali nekih novih stvari, ali poštenije je reći da se pjesme Pasa dijele na one iz 2. svjetskog rata, 1. svjetskog rata i Napoleonskih osvajanja, dakle stare, starije i još starije. Ali publika je kao u transu pjevala sve tekstove od riječi do riječi, bez obzira je li bila riječ o «KGB-u», «Mizantropu», «Gubitniku» ili favoritima za raspašoj koji su uslijedili kako se koncert bližio svom vrhuncu poput «Svoje ja», «Prekrasan svijet», «Jebo te bog» ili «Eterle» koje su zvučale prokleto moćno.

Pred kraj koncerta odsvirali su i posvetu prijatelju Tuni iz benda Mikrofonija u obliku pjesme «Odavno» koja je zvučala sjajno, čak i s malo oštrijim hc prizvukom u odnosu na original. «Slobodan» je digao cijeli klub na noge, a nas nekoliko pomalo umornih od cjelodnevnog rada tada je lagano napustilo poprište događaja, ostavljajući iza sebe pučku punk veselicu koja se polako bližila kraju. Ne stvarno, odanost fanova Pasa i atmosfera koju naprave na koncertu tolika je da me je ovaj nastup čak podsjetio na veselice kakve održavaju estradni zlikovci poput Stavrosa ili Joleta. Jebote, ne mogu vjerovati da sam nastup Pasa usporedio s nastupom Stavrosa, ima da me linčuju sljedeći put kad me vide...

Vidjeti Pase tu i tamo je uvijek dobro, ali bend i dalje vrti pjesme koje su napisali prije 10, 12, 15 godina i mene više zanima hoće li tu biti išta novo i hoće li se bar ova postava benda stabilizirati pa da malo češće koncentriraju. U svakom slučaju, u Osijeku će sudeći po viđenom uvijek biti rado viđeni i uvijek će se za njih naći neka zgodna pseća kućica za svirati ili kost za oglodati...

Bijesan pas Hadžo

«« Povratak